|
12.
MEĐUNARODNA KOLONIJA MLADIH, ERNESTINOVO 2015. 30.03.-01.04.2015. |
|
|
|
uspješno održana 12. međunarodna kolonija mladih ernestinovo 2015.
Kolonija mladih manifestacija je međunarodnog karaktera koja je i ove godine kroz kreativan rad okupila preko 150 djece i mladeži iz Hrvatske i inozemstva. Većina sudionika bila je iz Osijeka i Osječko-baranjske županije(Ernestinovo, Šodolovci, Petrijevci i Kneževi Vinogradi), no bilo je učenika iz Zagreba, Rijeke (Viškovo) i iz Sv. Filipa i Jakova. Također su sudjelovala djeca iz susjednih zemalja i gradova: NovoMesto, Črnomelj i Vinica(Slovenija); te Tavankut (Srbija).
Radionice su se održavale u OŠ Ernestinovo od 30. ožujka do 1. travnja 2015. Voditelji radionica bili su:
1. Kiparska-Mato Tijardović( Ernestinovo)
2. Keramička-Uroš Strugar(Novo Mesto, Slovenija)
3. Slikarska-Siniša Tešankić(Ernestinovo)
4. Batik –Irena Bando(Osijek)
5. Oblikovna-Gabrijela Radić(Osijek)
6. Plesna-Mira Sekereš(Osijek)
7. Dramska-Stela Macakanja-Baćić(Osijek)
8. Web novinarstvo-Natalija Bulić Kuić(Osijek)
9. Plamena ptica-Zdenka Đurišić( Osijek)
Zahvaljujemo svim partnerima, sponzorima, asistentima, volonterima, roditeljima i svim ostalim ljudima dobre volje, koji su pomogli da se i ova Kolonija uspješno realizira.
Radionice su se održavale u OŠ Ernestinovo od 30. ožujka do 1. travnja 2015. Voditelji radionica bili su:
1. Kiparska-Mato Tijardović( Ernestinovo)
2. Keramička-Uroš Strugar(Novo Mesto, Slovenija)
3. Slikarska-Siniša Tešankić(Ernestinovo)
4. Batik –Irena Bando(Osijek)
5. Oblikovna-Gabrijela Radić(Osijek)
6. Plesna-Mira Sekereš(Osijek)
7. Dramska-Stela Macakanja-Baćić(Osijek)
8. Web novinarstvo-Natalija Bulić Kuić(Osijek)
9. Plamena ptica-Zdenka Đurišić( Osijek)
Zahvaljujemo svim partnerima, sponzorima, asistentima, volonterima, roditeljima i svim ostalim ljudima dobre volje, koji su pomogli da se i ova Kolonija uspješno realizira.
„Za mene je sreća što me naprijed tjera,
kuća i tišina, za me karijera ...
Za mene je sreća slučajno poznanstvo,
pisma prijatelja, za me je prostranstvo ...
Postoji li nešto gdje se žene slože?
Samo ljubav može donijeti nju.“
„Sreća je u malim stvarima!?“
uz glazbu i društvo sve je veselije
Uspjeli smo uhvatiti trenutke i vidjeti kako se polaznici radionica zabavljaju za vrijeme odmora. Dvije buduće arhitektice svojim glasom uljepšale su nam ove oblačne dane. Ana Lanc i Nikolina Jurković dolaze nam iz Graditeljsko-geodetske škole iz Osijeka. Obje imaju 17 godina i u slobodno vrijeme bave se pjevanjem i sviranjem gitare. Ovu našu Koloniju posjetile su kao sudionici dramske radionice.
Bernard Kovač, Kristina Novak i Ana Mahmutović |
recept sreće
Naše vrijedne kuharice svaki nam dan pripremaju fina jela te nam njima napune trbuščiće. Već u dvanaest sati na stolu su bile stavljene salvete i sokovi. Nasmijane su nas dočekale i odgovorile na pitanja. Gospođa Evica Gutić kuharica je u OŠ Ernestinovo. Čudile smo se kako stigne napraviti posao kod kuće i na poslu. No ona nam je spremno odgovorila da joj pomažu suprug i sin. Najdraže jelo joj je pileća šnicla i ćevapi. Evica jako voli svoj posao. Gospođe Mira, Iva i Evica također su nam rekle kako se NIKADA nije dogodilo da je na Koloniji nedostajalo hrane. One jedu kada svi pojedu i odu. Također vole svoj posao i uživaju kuhajući…
Hvala našim kuharicama što nam pripremaju fini obrok. |
vrijedni volonteri
Naši vrijedni volonteri pomažu kuharicama dijeleći obroke. Naporno rade, poslužuju i čiste. Na naša pitanja odgovarali su Stjepan, Anita i Dora. Rekli su nam da su se prijavili zato što vole pomagati. Nije im teško što pomažu i ne umore se. Pomažu jedan ili jedan i pol sat, dok svi ne ručaju. Pitali smo ih volontiraju li još negdje, a odgovor je stigao vrlo brzo: „gdje god treba!“ Volontiranje ih usrećuje jer znaju da pomažu drugima i čine dobro djelo.
Hvala volonterima što pomažu kuharicama jer nekoliko ruku više uvijek dobro dođe!
Dora Glavaš, Anja Šokčić, Patricia Zeljak
Hvala volonterima što pomažu kuharicama jer nekoliko ruku više uvijek dobro dođe!
Dora Glavaš, Anja Šokčić, Patricia Zeljak
ljudi iza scene
Nakon što je kolegica Patricia napravila članak o tetama koje nam svakodnevno kuhaju ručak u domu, nisam se mogao ne zapitati tko su ljudi koji čiste za nama nakon što kolonija završi? Odgovor sam potražio kod teta spremačica. Teta Miladinka „veteranka“ je naše Kolonije te je na svakoj Koloniji od njenih samih početaka. Unatoč velikom poslu, nije skidala osmijeh s lica. Rekla nam je kako su sudionici Kolonije jako uredni te se ponosi višegodišnjom tradicijom svoje škole.
Bernard Kovač
Bernard Kovač
međunarodne prijateljice
Učenica Džina Fortun iz OŠ Vinica, Slovenija. Došla je u Ernestinovo kao pobjednica na Međunarodnoj kiparskoj koloniji mladih u Črnomelju. U Sloveniji je sudjelovala na radionici montažne plastike, a na našoj Koloniji sudjeluje u slikarskoj radionici. Njezin pobjednički rad u Sloveniji se zvao Čovječje jaje, a kada smo ju upitali što joj je bila inspiracija, odgovorila nam je kako je ujutro doručkovala jaja. Za atmosferu je rekla kako je bila odlična te da je voditelj dobar i ljubazan. Džina nam je također rekla da ju obitelj, prijatelji i životinje čine sretnom.
Također su nas posjetili i iz susjedne Bosne i Hercegovine. Ravnatelj Nedim Sivčević iz OŠ ''Husino'', posjetio nas je s učenicom Ajlom Kikanović. Ajla ima 15 godina i ide u 9. razred. Ajla nam je rekla kako je mentor bio veoma zanimljiv i interesantan, ali i vrlo kreativan. Atmosfera je vrlo opuštena i mirna te nam je otkrila da bi se voljela vratiti u Ernestinovo. Ajla je sudjelovala na Koloniji samo jedan dan, ali je uspjela naslikati lijepi rad u slikarskoj radionici.
Ana Mahmutović i Kristina Novak
spas u zadnji čas
Gosti su stigli baš kad su nam najviše trebali i pomogli nam. Spasiteljice su Marina Krpan i Štefica Lidej. Obje dolaze iz Zagreba. Kako je vremena bilo malo, a Kolonija se približavala završetku i trebalo je organizirati završnu priredbu, gospođe su nam odlučile pomoći i time svima olakšale taj zahtjevan i stresan posao završne priče. Odmah smo ih pitali što misle o našoj Koloniji: Kolonija mladih je odlična, a djeca su vesela i draga. Rekle su kako je zanimljivo zbog dobrog društva. Kada smo ih pitale što je za njih sreća nisu se odmah sjetile što bi rekle. To je otprilike izgledalo ovako: Hmm.. ha, ha. Reći ću ti drugi put, ali njihovo mišljenje o Koloniji je samo najbolje. Rekle su da je Kolonija vrlo korisna za djecu i lijepa tradicija, s obzirom da znaju kako u Ernestinovu postoji i kolonija velikih. Što se tiče naše ovogodišnje teme, rekle su kako je sreća svuda!
Hvala gošćama na pomoći. Anja Šokčić i Dora Glavaš |
prođimo školskim predvorjem
Sva tri dana trajanja Kolonije u predvorju škole tiho, neprimjetno, ali strpljivo i s puno sitnih detalja nastajali su različiti slamarski radovi. Nije to bila velika radionica po broju polaznika već je gospođa Kristina Kovač, gošća iz Tavankuta, iz Vojvodine, izrađivala prekrasne radove, čestitke, ukrase, ukrasna uskršnja jaja ... od različitih oblika slame. Nekada je slamarska radionica bila živahnija i veća, ali nama je ove godine odgovarala baš ovakva. Gospođa Kristina otkrila nam je da je nastavnica glazbenog i radi u jednoj školi. Sretna je kada izrađuje ukrase od slame i naravno, zato što čuva i njeguje tradiciju svoga kraja.
Kroz predvorje naše škole u ova tri dana prošlo je puno ljudi. Polaznici radionica, voditelji, gosti ..., ali najviše smo hodnicima sretali one kojima je posao bio i tu i tamo, svugdje po školi. To su naš školski domar Ivica Grančić, učitelj Davor Burazin koji je strpljivo rješavao sve naše tekuće probleme, od potrage za nestalim mobitelima, sitnim ozljedama, a tek organizacija odlaska na ručak svih gladnih i umornih velikih i malih ... Naša teta čistačica Nevenka Bilić uglavnom je bila u kuhinji, ali i u predvorju. Zoran Macakanja, snimatelj kolonijskih događanja i suradnik dramske radionice nije ispuštao kameru iz ruku i naravno, ravnatelj škole, Damir Škrlec koji je i voditelj Kolonije mladih. Svatko je imao svoga posla jer sve je moralo funkcionirati kako treba.
I prije nego je trećeg dana Kolonije predvorje škole pretvoreno u izložbeni prostor naših radionica, uz glavni pano smjestila se jedna mala stara škrinja. U nju su polaznici radionica kroz tri dana ubacivali PISMA SREĆE. O čemu su pisali ne znamo jer nije pristojno čitati tuđa pisma, ali znamo da su pisma dio velikog međunarodnog projekta u koji je uključena i naša Kolonija i sigurni smo da će sva ta pisma, a bilo ih je dosta, završiti na pravim adresama. Trećeg je dana u istom predvorju, na panou izraslo i STABLO SREĆE. Na njega su gosti, posjetitelji završne svečanosti i izložbe Kolonije, također pisali svoja razmišljanja o sreći.
Kroz predvorje naše škole u ova tri dana prošlo je puno ljudi. Polaznici radionica, voditelji, gosti ..., ali najviše smo hodnicima sretali one kojima je posao bio i tu i tamo, svugdje po školi. To su naš školski domar Ivica Grančić, učitelj Davor Burazin koji je strpljivo rješavao sve naše tekuće probleme, od potrage za nestalim mobitelima, sitnim ozljedama, a tek organizacija odlaska na ručak svih gladnih i umornih velikih i malih ... Naša teta čistačica Nevenka Bilić uglavnom je bila u kuhinji, ali i u predvorju. Zoran Macakanja, snimatelj kolonijskih događanja i suradnik dramske radionice nije ispuštao kameru iz ruku i naravno, ravnatelj škole, Damir Škrlec koji je i voditelj Kolonije mladih. Svatko je imao svoga posla jer sve je moralo funkcionirati kako treba.
I prije nego je trećeg dana Kolonije predvorje škole pretvoreno u izložbeni prostor naših radionica, uz glavni pano smjestila se jedna mala stara škrinja. U nju su polaznici radionica kroz tri dana ubacivali PISMA SREĆE. O čemu su pisali ne znamo jer nije pristojno čitati tuđa pisma, ali znamo da su pisma dio velikog međunarodnog projekta u koji je uključena i naša Kolonija i sigurni smo da će sva ta pisma, a bilo ih je dosta, završiti na pravim adresama. Trećeg je dana u istom predvorju, na panou izraslo i STABLO SREĆE. Na njega su gosti, posjetitelji završne svečanosti i izložbe Kolonije, također pisali svoja razmišljanja o sreći.