kiparska radionica
Ovo je veteranska radionica naše Kolonije. Uostalom, jednom davno od oblikovanja drvenih skulpturica i počela je priča o umjetničkoj koloniji u Ernestinovu. Voditelj je, svima dobro poznati umjetnik, Mato Tijardović.
s(P)retne ruke kipara
U kiparskoj radionici sve je veselo i bučno od vrijednih ruku koje vješto rade alatom. Većinom su ovdje bili dječaci, no ove godine ima dosta djevojčica koje to s lakoćom rade.
Voditelj Mato rekao je da mu se jako sviđa ovogodišnja tema te da je zanimljiva za dječje radove. Zadovoljan je radovima svojih učenika. Pitali smo ga na koji način bi on prikazao sreću. On je rekao: Sreću možemo prikazati na puno načina. Na primjer, skulpturom s mnogo djece. Rekao mije kako se počeo baviti kiparstvom još u djetinjstvu, u osnovnoj školi, a najviše ga je privukla toplina drveta. Također, uspjela sam saznati da je on napravio skulpture:Mačkamame, ulaz u Kapucinsku crkvu u Osijeku te skulpturu Isusa na križu u župi Svetog Josipa Radnika.
Razgovarala sam i s polaznicima radionice. Evo njihovih dojmova:
Intervju s Vjerom Jagustin:
Je li ti teško raditi s drvetom?
-Na početku mi je bilo, no kada mi je učitelj pokazao bilo je puno lakše.
Zašto si odabrala ovu radionicu? Što te na nju privuklo?
-Činilo mi se zanimljivo i kreativno.
Što je za tebe sreća?
-Za mene je sreća igranje odbojke i životinje.
Što prikazuje tvoj rad?
- Volim životinje pa sam odabrala ribe.
Mateje sudjelovao i prošle godine na Koloniji te mu se jako svidjelo i zbog toga je ponovno odabrao kiparsku radionicu. Htio je prikazati motive koje prikazuju sreću, poput duge.
Tihana ima osam godina i najmlađa je na radionici, no iako je najmlađa njene male ruke stvaraju velika djela. Za nju su sreća životinje i blagdani.
Stjepanje najstariji sudionik radionice. Ima 17 godina te radi odlične radove.
Lorenaje već iskusna kiparica, dolazi iz Rijeke. Njezine vješte ruke rade čuda. Ona je, kako kaže, uvijek sretna.
Nakon razgovora s polaznicima, opet sam se obratila voditelju Mati ne bih li od njega dobila odgovore koji su me zanimali o njihovim tehnikama rada.
Doznala sam način na koji kipari stvaraju skulpture ili manja djela. Iako još nisam probala kipariti, ne čini mi se lagano. Za kiparenje im treba dlijeto,čekić, a ponekad i bat. Dlijeto naslone na drvo te čekićem udaraju u vrh dlijeta. Time dlijeto guli površinu drveta i stvara se željeni motiv. No, ako alatom ne rukujemo dobro može se dogoditi da se porežemo ili udarimo. Zato moramo paziti!
Nakon ova tri dana koja sam provela gledajući i promatrajući rad u kiparskoj radionici zaključila sam da kipariti nije lagano kako se čini te da nije dovoljan samo talent već godine prakse i vježbanja da se dođe do savršenstva. Kiparstvo je široko prostranstvo mašte jer ti odlučuješ što ćeš prikazati u drvetu te imaš puno mogućnosti s čime ćeš i kako raditi. Čini mi se jako zanimljivo te bih htjela jednom probati. Preporučujem svima koji žele probati nešto novo i koje zanima kiparstvo.
Zanimljivosti:
· Kako bi se napravila velika skulptura poput Mačkamame potrebno je mjesec dana, a za neke malo manje skulpture oko 10 dana.
· Kod kiparenja se mora paziti, pogotovo ako se radi motornom pilom, da se ne odsječe prevelik komad drveta ili se ozlijedi.
· Najteže drvo za obradu je hrast.
· Iskusnim kiparima nakon nekoliko godina kiparstva više nije teško kipariti, ali početnicima zna biti fizički dosta teško.
· Ako kipar pogriješi ne mora sve ispočetka. Čak i ako se odsiječe veći dio može se zalijepiti.
· Najčešće drveće koje se koristi u kiparstvu su hrast, orah, višnja i drugi.
Dora Glavaš, 5.r.
Voditelj Mato rekao je da mu se jako sviđa ovogodišnja tema te da je zanimljiva za dječje radove. Zadovoljan je radovima svojih učenika. Pitali smo ga na koji način bi on prikazao sreću. On je rekao: Sreću možemo prikazati na puno načina. Na primjer, skulpturom s mnogo djece. Rekao mije kako se počeo baviti kiparstvom još u djetinjstvu, u osnovnoj školi, a najviše ga je privukla toplina drveta. Također, uspjela sam saznati da je on napravio skulpture:Mačkamame, ulaz u Kapucinsku crkvu u Osijeku te skulpturu Isusa na križu u župi Svetog Josipa Radnika.
Razgovarala sam i s polaznicima radionice. Evo njihovih dojmova:
Intervju s Vjerom Jagustin:
Je li ti teško raditi s drvetom?
-Na početku mi je bilo, no kada mi je učitelj pokazao bilo je puno lakše.
Zašto si odabrala ovu radionicu? Što te na nju privuklo?
-Činilo mi se zanimljivo i kreativno.
Što je za tebe sreća?
-Za mene je sreća igranje odbojke i životinje.
Što prikazuje tvoj rad?
- Volim životinje pa sam odabrala ribe.
Mateje sudjelovao i prošle godine na Koloniji te mu se jako svidjelo i zbog toga je ponovno odabrao kiparsku radionicu. Htio je prikazati motive koje prikazuju sreću, poput duge.
Tihana ima osam godina i najmlađa je na radionici, no iako je najmlađa njene male ruke stvaraju velika djela. Za nju su sreća životinje i blagdani.
Stjepanje najstariji sudionik radionice. Ima 17 godina te radi odlične radove.
Lorenaje već iskusna kiparica, dolazi iz Rijeke. Njezine vješte ruke rade čuda. Ona je, kako kaže, uvijek sretna.
Nakon razgovora s polaznicima, opet sam se obratila voditelju Mati ne bih li od njega dobila odgovore koji su me zanimali o njihovim tehnikama rada.
Doznala sam način na koji kipari stvaraju skulpture ili manja djela. Iako još nisam probala kipariti, ne čini mi se lagano. Za kiparenje im treba dlijeto,čekić, a ponekad i bat. Dlijeto naslone na drvo te čekićem udaraju u vrh dlijeta. Time dlijeto guli površinu drveta i stvara se željeni motiv. No, ako alatom ne rukujemo dobro može se dogoditi da se porežemo ili udarimo. Zato moramo paziti!
Nakon ova tri dana koja sam provela gledajući i promatrajući rad u kiparskoj radionici zaključila sam da kipariti nije lagano kako se čini te da nije dovoljan samo talent već godine prakse i vježbanja da se dođe do savršenstva. Kiparstvo je široko prostranstvo mašte jer ti odlučuješ što ćeš prikazati u drvetu te imaš puno mogućnosti s čime ćeš i kako raditi. Čini mi se jako zanimljivo te bih htjela jednom probati. Preporučujem svima koji žele probati nešto novo i koje zanima kiparstvo.
Zanimljivosti:
· Kako bi se napravila velika skulptura poput Mačkamame potrebno je mjesec dana, a za neke malo manje skulpture oko 10 dana.
· Kod kiparenja se mora paziti, pogotovo ako se radi motornom pilom, da se ne odsječe prevelik komad drveta ili se ozlijedi.
· Najteže drvo za obradu je hrast.
· Iskusnim kiparima nakon nekoliko godina kiparstva više nije teško kipariti, ali početnicima zna biti fizički dosta teško.
· Ako kipar pogriješi ne mora sve ispočetka. Čak i ako se odsiječe veći dio može se zalijepiti.
· Najčešće drveće koje se koristi u kiparstvu su hrast, orah, višnja i drugi.
Dora Glavaš, 5.r.
I ovako nastaje kiparski rad!
Kiparska radionica, pa i njen voditelj, posebna je i po izboru asistenta. Kako smo doznali,da jedna radionica ne bi imala dva voditelja, gospodin Rajko Srok pristao je biti asistent kiparske radionice već više godina. Isto tako, gospodin Rajko voditelj je kiparske škole „Mato Tijardović“ u Viškovu. A ove nam je Kolonije demonstrirao kakve umjetničke sposobnosti mora imati jedan „kiparski asistent“: motornom pilom izradio je prekrasnu sovu na brezi. Prvo jednu, pa drugu, pa treću …
