SLIKARSKA RADIONICA

BITI LIJEP ZAUVIJEK

Ugledajući se na prave novinare, počeli smo lutati po školi u potrazi za dobrim temama. Tako nas je vjetar otpirio u hol gdje smo naišli na Tomu Hrgotu, akademskog slikara iz Osijeka kako slika potret svog kolege slikara i kipara Siniše Tešankića. U razgovoru s njim saznali smo da je odmah prvoga dana Kolonije naslikao samo jedan portret - i to onaj načelnika općine Ernestinovo, gospodina Matije Greifa. Do sutra svi su saznali za umjetnika pod istim krovom i slikar je odradio čak pet portreta: Kapovića, Tešankića, Ciglara, Smaića i Marine, učenice 4. razreda ernestinovačke škole.
Sljedećeg je dana umjetnik naslikao portrete kipara Tijardovića i nama nepoznatog stanovnika Ernestinova.
Vjerujemo da reklamacija neće biti - ne zato što ih slikar ne uvažava, nego zato što su svi bili sretni i zadovoljni svojim ovjekovječenim likom.
Posljednjeg dana Kolonije slikara se nigdje nije moglo vidjeti, netragom je nestao. Razlog? Pogodite sami! 
K.Popić i G.Dumančić

SEVE u filozofskoj raspravi

Upitale smo ga kako prepoznati talentiranu djecu, a on nam je odgovorio kontra-pitanjem: Što uopće znaèi riječ talentiranost? Onda smo nas tri, pametne, ubacivale komentare kao npr. da je talentiranost osobnost svakog individualca, te mogućnost da misao iz glave prenese na papir, na što se on jako začudio. Bio je iznenađen našim zrelim razmišljanjima s kojima se odmah složio. Razgovor je doveo do Picassa. Zatim je jedna od nas rekala da je i Picasso bio talentiran iako, skoro nitko ne razumije njegova djela. Zajednički zaključak bio je da talent ne mora biti potvrđen od okoline već je doživljaj pojedinca. Pokazao nam je još jednu sliku i upitao nas što vidimo. Bilo je mnogo različitih interpretacija slike: livada, Afrika, ptica... A, on je samo hladnokrvno odgovorio da je to štikla. Obje smo uglas pitale: Severinina!?! Pa, naravno!!!. glasio je odgovor. Priznao nam je kako mu je naša draga Seve velika inspiracija. Pjesma koja ide na Eurosong super mu je, ali spot ga je razočarao. Njegovi su ga učenici naučili koristiti internet, gdje ga je i vidio. Aha, znači radi u školi! Uhvatili smo trenutak njegove nepažnje i saznali da je riječ o osnovnoj.

ŠTIKLOM PO PICASSU

Pri uobičajenom lutanju školom u holu smo naišli na neobičan prizor: umjetnički raspoloženi dvojac, zamazano platno i kistovi. Naime, neobičnost je bila u tome što je kraj slikara stajala voditeljica novinarske radionice s kistom u ruci nevješto šarajući po njegovom platnu. Naravno, mi smo se također poželjele malo okušati u slikanju, ali nama to nije bilo dopušteno
Misteriozni gost
ako se nismo uspjele domoći kista, pokušale smo barem popričati s umjetnikom. Na pitanje: Možete li nam reći svoje ime i prezime? Samo se glasno nasmijao. Umjetnik nam iz neodređenih razloga nije želio otkriti identitet. Trudile smo se saznati njegovo ime i od umjetnika koji su slikali kraj njega, no, ni oni nam nisu htjeli pomoći. Pokušali su nas isprovocirati, odnosno, ostati tajnoviti. Umjetnika smo onda počele navoditi na razgovor kako bismo doznale nešto više. Upitale smo ga što predstavlja slika koju trenutno slika, ali on nam je samo pokazao na obližnju sliku pejzaža. Sve nam je bilo jasno: ovo će biti težak razgovor! Postavile smo mali milijun pitanja, a doznale samo da se slikanjem bavi 30 godina i da je počeo slikati kada se oženio. Krasno!

Slučaj je riješen

Koliko je nas intrigirao njegov glasan smijeh na svako naše pitanje tako je njega ometalo iznuđivanje podataka. Ostavile smo ga u tajnovitoj atmosferi da radi na svom umjetničkom djelu. No, ne bi bile ovdje da odustajemo pa smo vam tako uz puno muke razotkrile i ovu tajnu. Naš je dragi gost bio profesor iz Zagreba i akademski slikar Dubravko Lajas
Ivana Gavran i Mateja Hržica

GODINE NISU VAŽNE

U slikarskoj su radionici u ugodnoj atmosferi radili polako, ali sigurno. Oni su ove godine imali najveću razliku što se tiče uzrasta polaznika - bilo ih je od prvog osnovne do četvrtog srednje. I ove su godine radili akrilnim bojama. Nakon skica na papiru, crtali su po velikim plahtama koje su bile postavljene na stolu ili podu. Uglavnom su crtali živu i neživu prirodu koja ih je vezala uz zadanu temu.Kasnije su počeli raditi motive podmorja i žita na velikim lesonit pločama.
Kada slike budu završene, bit će novi ukras na školskim zidovima koji su već sada ukrašeni raznim učeničkim radovima. Svi sudionici slikarske radionice rekli su da se odlično provode i da su sigurni da će tako i ostati jer se svi dobro slažu bez obzira na razliku u godinama.

Iris Marijanović