ZA DOBAR RAD, NAJVAŽNIJI SU RAD I IGRA

Raku, novu radionicu na Koloniji vodili su Željko Rački i Boris Roce. Prva je dva dana, oblikujući glinu zajedno sa svojim polaznicima, Željko Rački pokušao što bolje dočarati ovogodišnju temu: Lica puna svjetlosti.      
Trečega dana Kolonije iz Rijeke je pristigao priznati umjetnik i vrsni poznavatelj rakua- Boris Roce koji je uz svesrdnu pomoć djece, roditelja  i nekih gostiju sve pripremljene predmete ispekao u raku peći. To je  izgledalo vrlo atraktivno, posebno kad se smraćilo jer su vatra i užareni predmeti obasjavali školski artrij u kojem se sve događalo.

DJEČJE RADOZNAO

U razgovoru s gospodinom Rocom saznali smo da se keramikom počeo baviti prije 20 god. kada je poèčeo raditi u školi. Popravio je jednu staru, polovnu peć koja je bila pokvarena te je malo po malo počeo sam učiti metodom pokušaja i pogrešaka. Kao što je sam počeo, tako i dan danas još uvijek djeluje samostalno: ima samostalne izložbe, sudjeluje i organizira Kolonije za umjetnike u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, ali nam je naglasio da prije svega voli radi s nadarenom djecom:

S druge strane ponekad istražujem zajedno s djecom, kao, primjerice, u Novigradu gdje sve što otkrijemo odmah primijenimo. Ponekad i sama djeca nešto otkriju pa i to znanje onda primjenjujemo ili ga djeca nose u svoje škole po Hrvatskoj. Neka njihova otkrića čak i ja prenosim u  svoje radove. 

SVI MOGU BITI KREATIVNI

Za kraj, upitali smo ga voli li više grafiku ili keramiku:

       - Kada sam završio grafiku moj je cilj bio eksperimentirati, povezati grafiku i keramiku. Za to mi je dugo trebalo, oko petnaestak godina. No ne mogu reći što mi je draže, sve se to međusobno prožima kroz moje radove. Po njemu svaki je čovjek dovoljno kreativan i sposoban  za veliko umjetničko djelo. Da u tome ima istine, potvrdili su radovi raku radionice. Očito da je gospodin Roce svoju ljubav prema keramici i grafici ponovno uspio prenijeti na djecu i obasjati njihove radove novom vrstom svjetlosti.

NAGRADE DAJU NOVU ENERGIJU

Gospodin Roce osim keramikom bavi se i grafikom koju je i diplomirao. Jedan je od rijetkih koji se mogu pohvaliti da su za svoj grafički rad dobili nagradu čak u Kazahstanu. Na pitanje postoji li razlika između toga održavaš li izložbu u Hrvatskoj ili u nekoj drugoj zemlji, odgovorio je: Izložba je izložba. Ono što izložim ovdje, mogu i vani. Bitno je da ja stojim iza toga.
    

Kaže da su za njega nagrade veliko priznanje za trud i poticaj za daljnji rad, jer bez obzira da li ih je dobio za svoj rad ili za rad s djecom, one su pokazatelji da je na dobrom putu te da ljudi cijene njegov rad, što samo po sebi daje novu energiju.

      Otkrio nam je i u čemu je tajna njegovog tako uspješnog umjetničkog djelovanja:

      - Najvažnija je volja da se nešto napravi, a zatim igra. Uvijek se u svemu treba igrati. Kroz igru se uči i stvara. Stvarati se počinje od ideje, ali ako nemaš dovoljno tehničkog znanja, onda ideju ne možeš realizirati. Teško je reæi definiciju dobrog rada. Jedino što mogu je govoriti o svojim radovima, a oni su dobri kada sam ja zadovoljan s njima, tj. kada ono što sam naumio ispadne dobro.

Gorana Blagus, Ljiljana Milković

POVRATAK